Kako promišljati budućnost uz pomoć spekulativnog dizajna?

Kako spekulativni dizajn može biti koristan pedagoški alat i poticaj za kritičko promišljanje budućnosti čovječanstva suočenog s prijetnjama klimatskih promjena, zagađenja, pandemijama, ali i ekonomskim i društvenim krizama, pokazao je Erasmus+ projekt SpeculativeEDU kojim je koordiniralo Sveučilište u Splitu (Umjetnička akademija) uz akademske partnere iz Velike Britanije, Portugala, Italije i Slovenije. 

 

U povodu ovog zanimljivog projekta razgovarali smo s Ivicom Mitrovićem, docentom na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje predaje interaktivni dizajn i interaktivni medijski dizajn.

 

Umjetnička akademija u Splitu s akademskim partnerima iz inozemstva uspješno je provela Erasmus+ projekt SpeculativeEDU

 

Kako biste jednostavnim jezikom opisali spekulativni dizajn? Kojim temama se bavi spekulativni dizajn? Može li nam spekulativni dizajn pokrenuti društvene promjene i/ili pomoći učiniti neizvjesnu budućnost izvjesnijom? 

 

Spekulativni dizajn je pristup unutar dizajnerske prakse koji se bavi spekulacijama o potencijalnim tehnološkim (ali i društveno, političkim i ekonomskim) budućnostima. Kroz pričanje priča, dizajniranje objekata ili usluga, ova praksa kritički propituje tehnološki oblikovane budućnosti i implikacije tehnologije u svakodnevnom životu. Spekulativni dizajn bavi se načinima na koji će tehnologija promijeniti naš život u budućnosti. Takve budućnosti mogu biti distopijske, kao primjerice one koje nam u seriji Black Mirror donosi Charlie Brooker ili utopijske kakve smo primjerice 80-tih godina prošlog stoljeća gledali kroz seriju filmova Povratak u budućnost Robert Zemeckisa. Spekulativna praksa je kritična prema ulozi dizajna u stvaranju konzumerističkog društva i želi kroz svoje djelovanje ponuditi alternativne i inkulzivne vizije budućnosti. Uzmimo za primjer jedan od niza radova koji smo odabrali i prezentirali tijekom trajanja SpeculativeEdu projekta – Plasticful Foods.

 

Spekulativni dizajn kao pedagoški alat pomaže detektiranju mogućih problema koje donosi određena tehnologija

 

 

Ovaj spekulativni projekt uvodi satirički koncept hrane obogaćene plastikom. Dizajnirani su fikcijski proizvodi od najfinijih organskih sastojaka i reciklirane plastike, čijim konzumiranjem potrošači pomažu u čišćenju planeta. Izrastao iz želje da dovede u pitanja uobičajena ponašanja povezana s gospodarenjem otpadom, rad poziva publiku da promisli o “otpadu” kao resursu. Projekt skreće pozornost na globalnu krizu izazvanu sveprisutnom mikroplastikom predviđajući održivije i kružne procese gospodarenja otpadom. Intencija projekta je bila dovesti u pitanje uobičajene obrasce razmišljanja vezane uz problem otpada kako bi publiku putem provokacija pokrenuo da potraži rješenja. Proizvodi kao što su čips, burgeri i čaj linije Plasticful imaju za cilj ljude motivirati na djelovanje.

 

U sklopu Erasmus+, nedavno je završio KA2 projekt Speculative Design – Educational Resource Toolkit (SpeculativeEDU). Koordinator projekta bilo je Sveučilište u Splitu (Umjetnička akademija) uz akademske partnere iz Velike Britanije, Portugala, Italije i Slovenije. Opišite nam ukratko projekt, koje je rezultate polučio te profil korisnika koje ste obuhvatili svojim aktivnostima. Koliko je spekulativni dizajn koristan kao pedagoški alat?

 

Cilj projekta bio je zajedničkim snagama napraviti širu analizu same prakse, kroz niz intervjua, praktičnih radionica, odabranih projekata, niza razgovora i upitnika koji su uključivali širok spektar praktikanata, teoretičara i edukatora koji se bave ovim područjem (i srodnim praksama). Kao temeljni rezultat projekta izdvojio bih knjigu Izvan spekulativnog dizajna: Jučer – Danas – Sutra, koja se, kao prvo takvo izdanje, na sveobuhvatan način bavi ovom praksom, njezinom prošlosti (kroz povijesne reference), sadašnjosti (kroz niz studija slučaja) i budućnosti (kroz smjernice za budući put same prakse). Kroz projekt smo i dodatno potvrdili velike mogućnosti spekulativne prakse kao pedagoškog alata, jer kroz svoj kritički i refleksivni pristup omogućava studentima i studenticama da tijekom školovanja konstantno propituju ulogu dizajna danas, ali i svoju osobnu praksu. Osim u pedagoškoj praksi, spekulativni dizajnerski pristup pokazuje veliki potencijal u interdisciplinarnim projektima, u kojima je često kohezivni element suradnje različitih struka. Kao pedagoški alat koristimo ga na način da se umjesto klasičnog načina rješavanja problema, bavimo zapravo detektiranjem mogućih problema koje donosi određena tehnologija. Kroz nastavni proces, iako se radi o refleksivnom i kritičkom pristupu, kroz prezentacijsku razinu, tj. način na koji prezentiramo potencijalne budućnosti, studenti imaju prilike dobiti potrebne kompetencije (znanja i vještine). Primjerice, na radionici koju smo u sklopu diseminacijskog događanja organizirali u Mariboru, jedna grupa sudionika i sudionica se bavila automatizacijom, tj. pitanjima mogućih implikacija umjetne inteligencije i robotike u budućnosti. Kao pedagoška metoda korišten je koncept humoristične televizijske serije Prijatelji. Kroz niz vježbi, aktivnosti i procesa sudionici su generirali scenarije za alternativne, eksperimentalne, nenormativne verzije popularne serije o prijateljstvu, urbanom životu, zaposlenosti i ljubavi, u kojima uz ljudske sudjeluju i artificijelni likovi. Razvijene scenarije su na kraju sami sudionici performativno čitali na završnoj prezentaciji projekta.

 

Pandemija bolesti COVID-19 zadesila vas je u provedbi projekta. Kako ste joj doskočili? Jeste li se pritom koristili spekulativnim tehnikama?

 

Nadovezao bih se na prethodno pitanje o samom dosegu projekta. Naime, pandemijska situacija, svojevrsna katastrofa, tj. distopijska budućnost koja se na kraju i ostvarila, iznimno je povećala interes za ovu dizajnersku praksu koja je kroz niz projekata upozoravala na mogućnost ovakvih scenarija. S druge strane, online provođenje dijela aktivnosti projekta je proširilo publiku izvan europske perspektive, prema, što nas je posebno razveselilo, zemljama koje su se pokazale kao nova i propulzivna žarišta prakse (primjerice Indija, Brazil i Meksiko), a koje su zapadnjačke temelje prakse povezali sa svojim specifičnim lokalnim kontekstima.

 

Ni šest mjeseci nakon završetka projekta, aktivnosti nisu prestale, što dodatno potvrđuje opravdanost i kvalitetu E+ projekta

 

U sklopu Erasmus+ europskog projekta SpeculativeEDU i u izdanju Umjetničke akademije u Splitu obavljena je knjiga Izvan spekulativnog dizajna: Jučer – Danas – Sutra. Komu je knjiga namijenjena?

 

Citirao bih ono što smo napisali u uvodu knjige: "Autori se nadaju se da će ova knjiga svima koji se prvi put susreću s ovom praksom dati sveobuhvatan uvod u prošlost, sadašnjost i budućnost spekulativnog dizajna i srodnih pristupa. Da će iskusni praktičari imati priliku usporediti postojeće spoznaje i saznati više o različitim pristupima, metodama, alatima i studijama slučaja za koje prije možda nisu znali zbog radikalne heterogenosti i interdisciplinarnosti ovog područja. Te da će pedagozi pronaći brojne smjernice, alate, studije slučaja i druge izvore inspiracije, a studenti moći iskoristiti ovaj sveobuhvatni pregled spekulativnog dizajna u Europi i šire tijekom nastavnog procesa."

 

Kao temeljni rezultat Erasmus+ projekta SpeculativeEDU nastala je knjiga "Izvan spekulativnog dizajna: Jučer - danas - sutra", urednika Ivice Mitrovića, Jamesa Augera, Juliana Hanne i Ingi Helgason.

 

Što biste istaknuli kao prednost sudjelovanja u Erasmus+ projektu?

 

Erasmus+ projekti predstavljaju izuzetnu priliku za prijenos znanja i iskustava, stvaranje i širenje mreže partnera te diseminaciju (projektnih rezultata i projektnog osoblja). Prednost Erasmus+ projekata je i u ne zahtjevnom izvještavanju te jednostavnoj administrativnoj provedbi projekta, što dozvoljava projektnom osoblju i istraživačima da budu više posvećeni kvaliteti projektnih rezultata. Za uspjeh našeg projekta bilo je presudno jasno planiranje i vizija željenih ishoda, prijašnja suradnja partnera na projektu, ali i prijateljsko ozračje tijekom cijelog projekta u kojem smo stvorili veliku i motiviranu zajednicu koja će u budućnosti biti značajan čimbenik u budućnosti dizajnerske struke općenito (ne samo spekulativne i srodnih praksi). Također, s obzirom da Erasmus+ program ne zahtijeva prethodno iskustvo od svih partnera, neki od naših partnera su se prvi put susreli s Erasmus+ projektom te time stekli nova znanja i iskustvo potrebno da u budućnosti prijave vlastite ideje i inicijative na Erasmus+ natječaje. Erasmus+ kao okvir za ostvarivanje ovog projekta se za nas svakako pokazao kao idealan odabir.

 

Zanimljivo je da i, evo već preko šest mjeseci nakon završetka projekta, aktivnosti nisu prestale. Tako u rujnu prvo otvaramo izložbu u Murskoj Soboti, koja je rezultat svojevrsnog spin-off projekta SpeculativeEdu, koji su ugostili naši partneri u Sloveniji. Nakon toga u Zagrebu, u sklopu, festivala Plan D u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva, pozvani smo prezentirati hrvatski prijevod SpeculativeEdu knjige.